Preveo: Smail L. Handžić

Kur'an i post su dvije najveličanstvenije odlike koje vrednuju mjesec ramazan. Upravo radi toga je on nazvan mjesecom posta i klanjanja. U njemu je počelo objavljivanje Kur'ana. On je mjesec u kome je melek Džibril, 'alejhis selam, svake godine dolazio Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi we selleme, podučavajući ga svemu što je do tada objavljeno od Kur'ana, osim one godine kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, preselio, jer su tada čitav Kur'an dva puta prostudirali! To je bilo zbog toga kako bi se on dobro razumio i kako bi se isprecizirali derogirani od derogirajućih ajeta. Ujedno, bijaše to i veliki znak blizine smrti Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme.

Tajna učenja Kur'ana

Danas, ali i tokom čitave islamske historije, muslimani u ovom mjesecu posebno hrle iščitavanju čitavog Kur'ana (hatmom), svejedno da li to učinili pojedinačno ili za nekim od teravijskih imama. Ovome se ne treba čuditi, jer, onaj koji bude učio Kur'an, za svaki proučeni harf će imati deset dobrih djela!

Međutim, ne želim da ovo bude suština našeg govora, iako smo naučili da više pažnje poklanjamo obimnosti nečega, nego što to činimo u pogledu suštine. Otuda jedni druge često pitamo: Koliko si proučio Kur'ana? Ili: Koliko si ga već puta hatmom proučio? Također, često imamo priliku da čujemo na predavanjima neke primjere o onima koji bi proučili čitav Kur'an za samo jedan dan, neki za tri dana, a neki da su to uradili na samo jednom rek'atu namaza.

Mnogi ljudi uopće ne razmišljaju o uputi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, prilikom učenja Kur'ana, ne osvrčući se na vjerodostojnost i istinitost gore navedenih primjera. Šta, zapravo, znače riječi da je Džibril, alejhis selam, sa njim jedanput proučio čitav Kur'an, dok je u zadnjem ramazanu kojeg je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, ispostio, to učinjeno samo dva puta? Naravno, radilo je se o studioznom učenju, sa razmišljanjem, jer je Kur'an radi toga i objavljen. Uzvišeni je rekao: «Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.» (Sad, 29)

U ovom vremenu civilizacijskih dostignuća i svega onoga što je u tjesnoj vezi s tim, poput velikih i naglih društvenih promjena, brižljivost prema Kur'anu je postala jasna i upečatljiva, posebno ako se zna da on posvećuje pažnju dvjema važnim načelima.

Prvo: Teorijsko načelo

Zapravo, to su temelji ubjeđenja putem kojih se postaje muslimanom. Ovi temelji su najbitniji, jer su upravo oni raskrsnica puteva između vjerovanja (imana) i nevjerovanja (kufra). U to spada vjerovanje u Allaha, u Njegova lijepa imena i savršena svojstva, u Njegove meleke, knjige, poslanike, proživljenje, Sudnji dan, susret sa Allahom...

Drugo: Načelo prakse

Ovo načelo doprinosi izvršavanju praktičnih djela koja su, u stvari, rezultat prvog načela. U to spadaju namaz, post, zekat, hadž...

Prvo usmjerava čovjekov razum i štiti ga od stranputica i zabluda pogrešnog shvatanja. Ono ni u kom slučaju ne sprečava čovjeka da razmišlja, da ispituje i da studira sve ono što je u dometu njegovog razuma! Drugo načelo ga usmjerava u pogledu njegovog ponašanja, čuva ga od propasti, raskalašenosti i nesreće. Za ovim načelom se osjeća najveća potreba kada su u pitanju pojedinci i džemati koji egzistiraju u islamskim sredinama.

Jasni kur'anski ajeti

Posebno nas raduje činjenica du su ova načela do u tančine pojašnjena u kur'anskim ajetima. Zbog toga su oni nazvani jasnim ajetima. Oni ulaze pod značenje riječi koje je kazao Ibn Abbas, radijallahu 'anhu, da su oni (ajeti) nešto što Arapi dobro poznaju iz samog njihovog jezika. Takvi su ajeti koji govore o Allahu Uzvišenom, o poslanicima, o događajima koji su se njima dešavali, o ahiretskom obećanju i prijetnji... Dakle, to su ajeti koji su poznati običnom narodu te nema potrebe da se istražuju po knjigama, ili da se učenjaci o njima pitaju. Za ovim nema prijeke potrebe, iako bi takva pitanja postavljena učenjacima, ili vraćanje na knjige koje su sabrale takve teme, povećalo znanje, uklonilo razilaženje i povećalo iman.

Slično ovome su i ajeti koji govore o djelima kao što je, na primjer, namaz, zekat i slično. Oni su posve jasni, a ta jasnoća, iz generacije u generaciju, postaje sve veća, naročito prilikom njihovog praktičnog zadovoljavanja i činjenja od strane muslimana, ili gledajući u njihov način ispoljavanja, kakvoću... Zbog toga se muslimani nikada još nisu razišli u pogledu vjerodostojnosti i utemeljenosti ova četiri temelja islama. Također, nikada se nisu razišli ni po pitanju broja obaveznih namaza, ni po pitanju temeljne vrijednosti nisaba zekata, niti po pitanju načina posta ili hadža. Razilaženje se desilo u nekim detaljima svega navedenog, a sasvim je normalno da se ljudi u njima raziđu.

Razmišljanje o Kur'anu

Razmišljanje o Kur'anu doprinosti shvatanju dvaju veličanstvenih smjernica o kojima ovisi svako onaj koji želi da ostane muslimanom te da ostvari svoje ovosvjetske i civilizacijske potrebe.

PRVO: Koncentracija na ono oko čega se ummet okuplja i oko onoga oko čega ni u jednom trenutku nemože ostati ravnodušan kada su u pitanju znanje ili praksa. Upravo to štiti njegovo bivstvovanje ummetom, jer, ummet nije ummetom zbog svog geografskog položaja, ili zbog historijskih činjenica i nacionalne pripadnosti. To su sve usputne stvari koje čine ummet...

DRUGO: Usmjeravanje pažnje na stvaralaštvo, ka izumima i tematskom naučnom razmišljanju u pogledu svemira, čovjeka i ovosvjetskog života. To pokreće razum ka novim otkrivanjima i potčinjavanju drugih...

Međutim, danas smo ummet koji je primjer drugima kada je u pitanju nemarnost prema ovoj smjernici. Stiče se dojam kao da smo nesposobni u pogledu razumjevanja. Kao da ovaj ummet nikada nije bio civilizacijska avangarda, predvodnik i vođa...

Pa, da li će se Kur'an ponovo povratiti da bude izvor svih naših naučnih poduhvata, naš praktični sistem življenja i izvor naših prosperitetnih planova? Ili će i dalje on ostati samo puste fraze koje se izgovaraju prilikom učenja, bez ikakvog razmišljanja i spoznavanja. U tom smislu je Uzvišeni Allah kazao Izraelčanima: «Neki od njih su neuki, oni ne znaju knjigu, nego su to samo želje, i oni samo pretpostavljaju.» (El-Beqareh, 78) El-Kesai i Ez-Zudžadž su kazali da su to bile želje za recitiranjem (učenjem), a Allah najbolje zna!



Pitanje: Kakav je propis za ženu kod koje hajz uobičajeno traje sedam ili osam dana, a zatim joj se jednom ili dvaput produži preko toga vremena?

Odgovor: Ako ženi hajz traje šest ili sedam dana, a zatim se produži i traje osam, devet, deset ili jedanaest dana, ona i dalje neće klanjati sve dok joj hajz ne prestane. To je zato što Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije postavio određenu granicu u trajanju hajza, a Uzvišeni Allah kaže: "I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: To je neprijatnost." (El-Bekara,222.)

I sve dok postoji krvarenje žena će postupati onako kako treba u takvom stanju sve dok joj krvarenje ne prestane i dok se ne okupa. Nakon toga ona će obavljati namaze (i sve drugo što je dužna). Ako joj hajz sljedećeg mjeseca bude trajao kraće od prethodnog, ona će se okupati kada joj on prestane, pa makar i ne trajao koliko prethodni. Za ženu je važno da ne klanja kada ima hajz, bez obzira da li se trajanje tog hajza podudara s trajanjem prethodnog ili je duže ili kraće u odnosu na njega, a kada joj prestane, ona će početi obavljati namaze i sve drugo.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

LJUBAV  I  ISLAM



Osobine Allahovih poslanika i naše dužnosti prema njima

U svom djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak dr. Muhammed Jusri, na sažet način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao je na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja. Slijedi poglavlje o osobinama Allahovih poslanika i naših dužnosti prema njima.

  • Uzvišeni je Allah sve vjerovjesnike stavio u Svoju zaštitu i sačuvao ih od vanjskih i unutrašnjih neprimjerenosti. Nije bilo moguće da neko od njih počini veliki grijeh ili neko sramotno djelo, a kada je riječ o malim grijesima, ukoliko su ih i učinili, to se dešavalo izuzetno rijetko.

Komentar: Nakon što su se neupitnim konsenzusom usaglasili da su svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici sačuvani od velikih grijeha i da su apsolutno bezgrješni kada je riječ o dostavljanju Allahove poslanice i Njegovog šerijata ljudima, islamski učenjaci razišli su se u pogledu malih grijeha, tj. da li su poslanici i vjerovjesnici mogli ponekad počiniti mali grijeh. Ispravan stav o ovom pitanju, koji zastupa veliki broj islamskih učenjaka iz prvih i potonjih generacija, kao što su Ibn Bettal, Ibn Abdulberr, Kadi Ijad, Amidi, Nevevi, Ibn Tejmijja, Zehebi i mnogi drugi, jeste da Allahovi poslanici i vjerovjesnici nisu bili apsolutno sačuvani od malih grijeha, već da se ponekom znalo desiti da učini djelo koje se u konačnici može okarakterizirati kao mali grijeh. Za svoj stav navode mnoge dokaze. Naprimjer, kada je riječ o vjerovjesniku Ademu, alejhis-selam, Uzvišeni je Allah kazao: "I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati - tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo" (Ta-ha, 121). Također, prenoseći nam riječi Ibrahima, alejhis-selam, Uzvišeni Allah kaže: "I koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti, i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!"(Eš-Šuara, 82)

  • Kada je riječ o dostavljanju Allahove poslanice ljudima, isto tako nije bilo moguće da bilo ko od njih nešto slaže, bilo šta pronevjeri, pogriješi ili zaboravi.
  • Oni su živjeli i umirali, bili zdravi i bolesni, bogati i siromašni, jeli su i pili, spavali, ženili se i dobivali potomstvo, kao što su radili i sve drugo što uobičajeno, shodno Allahovom predodređenju, čine ljudi, a što ne umanjuje njihovu vrijednost i uzvišeni stepen (na kojem se kao poslanici nalaze).
  • Adem, alejhis-selam, bio je prvi među njima koji je bio odlikovan vjerovjesništvom, a prvi koji je bio odlikovan poslanstvom bio je Nuh, alejhis-selam, dok je posljednji od svih vjerovjesnika i poslanika bio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
  • Jedna skupina poslanika odabrana je i odlikovana posebnom odlučnošću i postojanošću, a njihova su imena zajedno spomenuta u surama El-Ahzab i Eš-Šura.

Komentar: Autor ovdje aludira na petericu najodabranijih Allahovih poslanika poznatijih kao ulul-azmi miner-rusul, a koji su zajednički spomenuti u dva ajeta u surama El-Ahzab i Eš-Šura, a radi se o sljedećima ajetima: "Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli" (El-Ahzab, 7); "On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: 'Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!'" (Eš-Šura, 13);"Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli." (El-Ahzab, 7)

  • Najbolji od svih poslanika, po konsenzusu, jeste posljednji poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Ovdje je potrebno naglasiti da je strogo zabranjeno preferirati i smatrati nekog poslanika boljim i vrednijim od drugih, iz pristrasnosti ili želje da se neko od njih uzdigne, a drugi degradira.
  • Vjera svih poslanika bila je ista, a vjerozakoni različiti.

Komentar: Vjera svih poslanika bila je ista, a to znači da su svi pozivali u tevhid - čisti monoteizam, o čemu Uzvišeni Allah kaže: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!'" (El-Enbija, 25), dok su, s druge strane, njihovi vjerozakoni, tj. praktični propisi obredoslovlja, u nekim segmentima bili različiti. O tome Svevišnji Allah kaže: "...svima vama smo zakon i pravac propisali..." (El-Maida, 48)

  • Poslanici su nad običnim ljudima bili privilegirani po sljedećem: Svevišnji Allah poslao im je objavu, bili su sačuvani od grijeha, njihova srca nisu spavala, kad im je došao smrtni čas, data im je mogućnost da izaberu da li će umrijeti ili nastaviti da žive na dunjaluku, ukopavani su na mjestu na kojem su umrli, u berzehu - zagrobnom životu u svojim kaburovima obavljaju namaz, zemlja ne uništava njihova tijela i njima je ukazana najveća čast.

Komentar: Srca poslanika nisu spavala: Jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Aiši, radijallahu anha: "Moje oči spavaju, ali moje srce ne spava" (Buhari i Muslim). Dakle, u ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sebi je pripisao ovu privilegiju nad ostalim ljudima, a što se tiče tvrdnje autora da je ovo privilegija i svih ostalih Allahovih poslanika i vjerovjesnika, o tome Enes b. Malik, radijallahu anhu, kaže: "...Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, oči spavaju, ali ne spava njegovo srce, a tako je bilo i kod svih vjerovjesnika: spavale su im oči, ali ne i njihova srca" (Buhari). Iako su ovo riječi ashaba Enesa b. Malika, radijallahu anhu, smatra se da su to riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je nekad od njega čuo, jer ovakvu tvrdnju ashab sam od sebe ne može kazati. Naime, ova tvrdnja zadire u pitanja u kojima razum i logičko zaključivanje ne smiju imati udjela, tako da nešto slično ashab nikada ne bi izmislio niti kazao sam od sebe.

Poslanicima je data mogućnost da izaberu da li će umrijeti ili nastaviti da žive na dunjaluku, o čemu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Nijedan vjerovjesnik ne bude usmrćen prije nego što ugleda svoje mjesto u Džennetu, a potom biva ostavljen da živi ili mu bude ponuđeno da izabere (između dunjaluka i ahireta)." (Buhari)

U berzehu - zagrobnom životu u svojim kaburovima obavljaju namaz: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: "Vjerovjesnici su živi u svojim kaburovima i klanjaju."(Ebu Ja'la, Musned. Šejh Albani ovaj je hadis uvrstio u vjerodostojna predanja. Vidjeti: Albani, Silsiletul-ehadisis-sahiha)

Zemlja ne uništava njihova tijela: Evs b. Evs, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Petak je jedan od vaših najboljih dana, pa zato u njemu donosite što više salavata na mene, jer se uistinu vaši salavati meni predočavaju."Ashabi upitaše: "Allahov Poslaniče, kako će se naši salavati tebi predočavati kada ćeš biti raspadnut - a neki su ashabi govorili 'istruhnuo'?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: "Uistinu je Uzvišeni Allah zabranio zemlji (da jede i uništava) tijela vjerovjesnika." (Ebu Davud, Sunen, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

  • Uzvišeni je Allah poslao poslanike kako bi ljudima predočili jasne dokaze, tako da ljudi poslije za svoje eventualno nevjerstvo nikakvog izgovora ne bi imali. Također, poslao ih je kako bi njihovi životopisi ljudima bili najbolji pokazatelji kojim putem trebaju hoditi. Svevišnji je Allah preko Svojih poslanika visoko uzdigao svjetlo tevhida i popravio stanje Svojih robova.
  • Svaki je vjerovjesnik svom narodu donio radosnu vijest o dolasku Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i svaki se od njih obavezao da će povjerovati u njega i slijediti ga ako doživi njegovu pojavu.

Komentar: Uzvišeni je Allah rekao: "Allah je od svakog vjerovjesnika, kojem je objavio Knjigu i dao znanje - uzeo obavezu: 'Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?' Oni su odgovorili: 'Pristajemo!' 'Budite, onda, svjedoci', rekao bi On, 'a i Ja ću s vama svjedočiti'" (Alu Imran, 81). Ibn Abbas, radijallahu anhuma, u komentaru ovog ajeta kaže: "Svakom vjerovjesniku kojeg je poslao, Uzvišeni je Allah stavio u obavezu da slijedi i pruži svu moguću pomoć Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ukoliko ga On pošalje kao poslanika dok taj vjerovjesnik bude živ. Također, Uzvišeni je Allah svakom vjerovjesniku propisao da svome narodu u obavezu stavi da slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i pomognu mu, ako bi se on pojavio za njihova života." (Vidjeti: Ibn Kesir, Tefsirul-Kur'anil-azim)

  • U Tevratu i Indžilu, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, opisan je kao onaj koji će sljedbenike ovih knjiga, koji mu se odazovu i slijede ga, osloboditi tereta i teškoća koje su im bile nametnute.

Komentar: Ovdje autor aludira na sadržaj sljedećeg ajeta: "Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi..." (El-A'raf, 157). Dakle, šerijat Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, derogirat će sve prethodne vjerozakone u kojima je bilo dosta teških i rigoroznih propisa, te sljedbenike tih vjerozakona, ukoliko mu se odazovu i prihvate kao posljednjeg vjerovjesnika, osloboditi dužnosti izvršavanja tih propisa.

Časopis Asr 

Priredio: Amir Durmić, prof. 

  • Priredio: Mr. Pezić Elvedin

  • Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najodabranija su i najčasnija generacija muslimana, koju je Uzvišeni Allah pohvalio u Svojoj vječnoj knjizi - Kur'ani-kerimu, što dovoljno kazuje o njihovoj vrijednosti, odlikama i posebnostima.
  • Jedan od odabranih ashaba jeste Ebu Bekr, ashab koji je imao čast da zajedno sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, učini hidžru i prvi halifa poslije smrti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
  • U narednim redovima izdvojit ćemo neke od počasti i odlika časnog ashaba Ebu Bekra, radijallahu anhu, o kojima se govori u vjerodostojnim hadisima.
  • - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao je Ebu Bekra, radijallahu anhu, Džennetom. (Buhari i Muslim)
  • - U više vjerodostojnih hadisa Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišaretio je da Ebu Bekr, radijallahu anhu, treba da bude halifa muslimana nakon njegove smrti. (Buhari i Muslim)
  • - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u toku bolesti od koje je i umro, naredio je Ebu Bekru, radijallahu anhu, da predvodi ljude u namazu, što je i Ebu Bekr i uradio. (Buhari i Muslim)
  • - Kada je Aliju, radijallahu anhu, sin Muhammed upitao ko je najbolji čovjek nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Alija je odgovorio da je to Ebu Bekr, radijallahu anhu. (Buhari)
  • - Ebu Bekr, radijallahu anhu, prvi je punoljetni muškarac koji je primio islam. (Muslim)
  • - Ebu Bekr, radijallahu anhu, jedini je ashab koji je bio Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, saputnik na putu hidžre. (Buhari)
  • - Ebu Bekr, radijallahu anhu, bio je najdraža muška osoba Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari i Muslim)
  • - Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se zatvore svi mali (privatni) ulazi u džamiju osim vrata na koja je ulazio Ebu Bekr, radijallahu anhu. (Buhari i Muslim)
  • - Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smatrali su da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, najbolji čovjek nakon Allahovog Poslanika. (Ahmed, Fadailus-sahaba)
  • - Ebu Bekr, radijallahu anhu, odbranio je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada ga je kod Kabe fizički napao Ukba b. Ebu Muajt. (Buhari)
  • - Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je da se nada da će Ebu Bekr, radijallahu anhu, biti pozvan da uđe u Džennet sa svih džennetskih vrata. (Buhari i Muslim)
  • - U Bitki na Bedru, sa Ebu Bekrom i Alijom, radijallahu anhuma, borili su se Džibril i Mikail. (Ahmed)
  • - Ebu Bekrova kćerka Aiša, radijallahu anhuma, bila je najdraža osoba Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari i Muslim)
  • - Posredstvom Ebu Bekra, radijallahu anhu, islam je primio veliki broj ashaba, a neki od njih jesu: Osman, Talha, Zubejr, Abdurrahman b. Avf i Sa'd b. Ebu Vekkas, Allah bio zadovoljan njima.
  • U ovim teškim vremenima, u kojima se nerijetko može čuti da neko vrijeđa Ebu Bekra, radijallahu anhu, svaki vjernik i vjernica dužni su učiti i podsjetiti se na vrijednosti i odlike jednog od najboljih ljudi u ovom ummetu, nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to znanje prenositi na svoju djecu, baš kao su to radile prve generacije, kako se ne bi desilo da naša djeca i nadolazeće generacije potpadnu pod utjecaj neispravnog i zabludjelog učenja šiija-rafidija.
  • Malik b. Enes rekao je: "Ljudi prvih generacija - selefi podučavali su svoju djecu da iskazuju ljubav prema Ebu Bekru i Omeru kao što su ih podučavali nekoj kur'anskoj suri." (Šerhu Usuli i'tikad ehlis-sunneti vel-džemat, 7/1313)

Ne tako davno, roditelji jedva uspjevali ubijediti djecu da uđu u kuću nakon štu su se satima igrali vani, ne znajući koliko je brzo prošlo vrijeme. Međutim, u doba tehnologije čini se da djeca preferiraju virtualne igre umjesto igara napolju.
Prema studiji koju je provela kanadska organizacija za procjenu fizičke pismenosti (CAPL), "doba igranja", koja se pripisuje djeci u dobi od 8 do 12 godina, skoro da više ne važi jer su djeca manje aktivna i nemaju motivaciju, osnovne motoričke vještine i znanja o tome kako se igrati sa svojim vršnjacima na igralištima.
Studija je obuhvatila 10.034 djece tokom tri godine a rezultat je bio da samo trećina djece ispunjava osnovne fizičke sposobnosti koje djeca njihove dobi trebaju imati. Osim toga, gotovo dvije trećine djece nije imalo očekivane vještine koje bi trebali imati dok bacaju loptu ili sa osnovnom aerobikom, te manjkom potrebnih sposobnosti da se igraju s vršnjacima izvan udobnosti svojih kuća.
Jedan od akademika koji su proveli studiju dr. Mark Tremblay naglasio je da nedostatak fizičkih sposobnosti kod djece može dovesti do većih zdravstvenih problema u budućnosti.
"Svi znamo da su moderna djeca manje tjelesno aktivna nego prije. Spavaju manje i imaju više kilograma nego prije", rekao je dr. Tremblay.
Objašnjavajući kako se način igre kod djece značajno promijenio u doba tehnologije, dr. Tremblay je rekao: "U budućnosti ćemo imati generaciju koja se nikad nije popela na stablo ili vozila bicikl", zaključio je dr. Tremblay.
Izvor: Daily Sabah/redakcijski prevod sa engleskog jezika